Pod devizom nogometne reprezentacije „Ako se dovučemo do sučeve nadoknade, produžetaka ili jedanaesteraca, gotovi ste.“ momčad je na raspjevanom Maksimiru na Jedvajeve jade dobila Španjolsku 3:2. Da su kojim slučajem igrali Luksemburg i Farski otoci utakmica bi bila nezanimljiva nasuprot drami. Ovako su Španjolci lakomisleno skeptični prema navedenoj devizi uz šokantan poraz i njima vjerojatno isto takvo navijanje za istu cijenu dobili i Thuramov sindrom (špa. Jedvajev sindrom). U očekivanju slične drame na Wembleyju, a u duhu pobjede, okrenimo se dnevnim paradnim događajima.
Prva tema tiče se neprovjerene vijesti o tome kako su neke nastavnice usred kazališne predstave iz kazališta izvele 150 učenika 2. razreda srednje škole, jer je komad tematizirao seks. Prvo, nastavnice su se dužne upoznati sa sadržajem komada. Drugo, nastavnice mogu prethodno baciti oko na komad kako bi se uvjerile je li pogodan za učenike (što ove navodno nisu učinile). Treće, dosad je predstavu pogledalo puno učenika srednjih škola i nitko nikoga nije izvodio iz kazališta usred komada. Nadležna ministrica trebala bi samo temeljem provjere točnosti vijesti poslati nadzor nastavnicama. Učenici bi nastavnice trebali tužiti da im vrate novac od ulaznica i zatim u ime pristojnosti prema glumcima samoinicijativno otići pogledati taj isti komad. Što se tematiziranja seksa tiče, djeca s tim nemaju nikakvih poteškoća u 2. razredu srednje škole, jer već od 2. razreda osnovne počinju pregledavati porno sadržaje na internetu, a navedena predstava mogla bi ih barem potaknuti da promijene često usko shvaćanje seksa koje rijetko nadilazi granice pornića.
Druga tema tiče se događaja koji sam po sebi nije zanimljiv, njegovi sudionici još manje, ali koji na operativno-simboličkoj razini objašnjenja i razumijevanja sadrži još jedan poučak – Političko postojanje pretpostavlja političko djelovanje. Ostavivši se prosudbe ljepote ili ružnoće trga na kojem se nalazi Meštrovićev paviljon spomenimo se hrabrih i upornih pobunjenika protiv Bandićeve devastacije biljnog fonda Zagreba. Možda je njima samima pa i nekolicini ostalih njihov prosvjed do danas i imao smisla, no od danas ga ima sve manje ako ga je ikad i imao. Danas su aktivisti Živog zida u prijenosu uživo na društvenim mrežama posadili 2 magnolije točno na mjesta gdje su rasle pokojnice prije nego što ih je Bandića dao masakrirati. Nedugo nakon prijenosa prolazio sam tim navodnim trgom, jer barem jednu nužnu oznaku trga nema, te ugledao Zle Zrinjevčane kako vade magnolije. Odvedene su u nepoznatom smjeru.
Poredba prosvjeda i političkog hortikulturnog aktivizma svjedoči o tome što nedostaje etabliranim političkim zajednicama i partijama u Hrvata i njihovim kulturno-umjetničkim krilima. Doslovno se ponašamo normalno (prosvjed) u nenormalnim okolnostima (devastacija u duhu proizvodnje pašnjaka) što je samo po sebi nenormalno umjesto da se u nenormalnim okolnostima (devastacija) ponašamo nenormalno (politički aktivizam) što bi bilo sasvim normalno iako zvuči paradoksalno. Aktivizam je uspio i očekujemo iteracije sađenja sve dok se ne uruše kapaciteti Zrinjevca. Policija je promptno izašla na uvid pri čemu se još jednom dobro izblamirala, jer gospon redarstvenik nije na prvu želio pokazati iskaznicu što po zakonu mora. Dio te loše navike propusta zasigurno se sastoji u nasljeđu totalitarnog mentaliteta nadmoćnosti policije nad nacijom, a dio u bitnom nerazumijevanju razlike između vrijednosti profesije (koju simboliziraju odora i značka) i vrijednosti osobne temeljne djelatnosti koja spada na profesiju (koju simbolizira iskaznica).
Sam Bandić je u nezavidnoj situaciji. Poslao je Zle Zrinjevčane da povade mladice magnolije osobno se povlačeći iz prvog plana nasuprot nedavnoj suludoj košnji trave na Meštrovićevim poljanama. Time je odabrao prvi rog dileme, tj. priskrbio si je titulu jednog od najvećih masovnih hortikulturnih ubojica u Hrvata. Mogao ih je i ostaviti, ali tad bi zaglibio u drugom rogu koji pita zašto nije ostavio stare magnolije? Odlučio je ustrajati u magnoliocidu. Same magnolije ni krive ni dužne u cijeloj stvari nitko ništa nije pitao, nitko nije intervjuirao, a nisu čak pozvani niti grlitelji biljaka poznatiji kao „Oni koji razgovaraju s drvećem“. Također ne znamo što bi na to rekle prije spomenute nastavnice da se seks među magnolijama eksplicitno prikazivao u komadu, ali barem je poznato što bi magnolijama rekli navijači Hrvatske reprezentacije da su se kojim slučajem zatekli na spomenutom trgu – U boj! U boj! Za narod svoj!
À Propos 